Učesnici Sava Tour 2016
Boštjan Tržan
Odraščal sem na Bledu, sedaj živim na Bregu pri Žirovnici pod Karavankami. Kolo je bil vedno del mojega življenja. Predvsem zadnjih 9 let, ko sem spoznal mojo Majo, je pa to način življenja. Po duši sem gorski kolesar, vendar se ukvarjam z vsem kar je povezano s kolesom. Udeležujem se kolesarskih srečanj doma in v tujini, pa tudi na kakšen MTB maraton se prijavim.
Sem zagovornik eko rekreativnega turizma. Sem član Kolesarskega kluba Završnica, kjer pomagam pri pripravi kolesarskega XC tekmovanja in se udeležujem kolesarskih tekmovanj in izletov. Z Majo sodelujeva tudi pri pripravi in izvedbi kolesarskih izletov oz. projektov povezanih s kolesarskim turizmom.
Milan Borić
Rođen sam i odrastao u centru Beograda, kada nije bilo toliko automobila na ulici.
Prvi bicikl sam dobio, kad sam imao četiri godine. Ruski bicikl sa tri točka i tvrdim gumama je bio najlepši poklon za mene. Odmah sam seo i počeo da okrećem pedale. Nije bilo potrebe da me neko uči kako da vozim.
Sve više sam se posvetio biciklizmu. Iz godine u godinu sam stekao dovoljno iskustva i počeo da vozim sve dalje od Beograda.
Prava prekretnica u mom životu nastala je u vreme bombardovanja 1999. godine i perioda sankcija, kada se u Beogradu najviše vozio bicikl. Učlanio sam se u PD “Pobeda” i počeo da vozim bicikl po planinskim stazama sa Jovanom Erakovićem iz PD”Železničar”. Od tada kao vodič organizujem biciklističke izlete.
U tih nekoliko godina sam upoznao i Mirka Radovanca koji je osnovao društvo ljubitelja biciklizma “Jugo cikling kampanja” i postao član ove nevladine organizacije koje promoviše bicikl kao prevozno sredstvo.
Međunarodnu saradnju sa bicklistima ekolozima sam započeo, kad sam preko interneta saznao za “Ecotopia Biketour” ad hoc grupu koja svake godine putuje po Evropi poštujući ekološke principe održive mobilnosti i ekološkog načina života.
Učestvovao sam na brojnim konferencijama ili seminarima posvećenim razvoju održivog saobraćaja, ekoturizma i raznim drugim temama posvećenih ekologiji i zaštiti životne sredine.
Nataša Šolar
Moje ime je Nataša Šolar. Doma sem iz Vrbenj, to je mala vasica blizu Radovljice (SLO). Sem mama dveh sinov, Jernej ima 18 let in Ažbe 14 let. Po poklicu sem dipl. upr. organizatorka, zaposlena pa sem v oddelku trženja v Gorenjski banki d.d., Kranj.
V prostem času se veliko ukvarjam s športom. Sem članica tekaške skupine, s katero se pogosto udeležujemo tekaških tekmovanj doma in v tujini. Letos septembra se bomo udeležili Berlinskega maratona.
Živimo v okolju, ki nas obdaja s hribi in s planotami, ki nam ponujajo primerne gozdne poti tako za planince kot za gorske kolesarje. S prijatelji se zato pogosto odpravimo na gorsko kolesarjenje ali pa se z družino odpravimo na krajše kolesarske ali planinske izlete. Rada imam naravo, saj nam ponuja veliko možnosti za sprostitev in nabiranje energije. Poleg športa imam rada tudi potovanja, kino, gledališče…
Maksim Miletić
Zemljanin, Čovjek sa 43 na grbači. Sin, brat, suprug, otac a uskoro i dida. Zaljubljenik u bicikl, planine, hedonizam- život. Nisam aktivista ali sam aktivan u promicanju bicikla kao alternativnog prijevoza , što gradskog, što kao putovanja sa biciklom, zasad po Europi. Bez predrasuda prema ikome tko je čovjek. Live, travel, bless and do not be sorry.
Maja Savić
Ćao svima, ja sam Maja Savić iz Novog Sada, studiram progrmairanje, fotkam svašta, volim jesti dobru klopu, biti u prirodi što više i naravno voziti bajs. Kao osoba sa strukom koja zahteva izuzetnu posvećenost sedenja na stolici po vise sati dnevno, telo mi je počelo vrištati i moliti za fizičkom aktivnošću, a duša za prirodom i begom od sveta. Upisala sam fakultet gde je počelo još više da se stvari komplikuju sa svakodnevnim stresom čiju borbu sam vodila sa raznim oružijem – meditacijom, druženjem, spavanjem… Ali ništa nije pomoglo kao dobra vožnja bicikla po šumi. O da…
Tada su počeli moji kilometri da se množe i želje da rastu za još više prizora i još daljim mestima, kao na primer – bajsom do Slovenije. 🙂
Tihomir Dakić
Od prvog dana kada sam sjeo na bicikl znao sam da za mene to neće biti samo sportska sprava ili prevozno sredstvo, već filozofija života. Ono nešto što te vodi kroz život. Ja na svom biciklu jezdim kroz život, nasmijan i sretan. Po profesiji profesor fizičkog vaspitanja, po interesovanju samoobrazovani ekspert za razvoj biciklizma i održivog transporta. Najsretniji u prirodi ali smatram da život ne možemo samo da potrošimo na sebe, već da nešto korisno i dobro ostavimo za generacije koje dolaze.
Život je mnogo više od konzumiranja i ovaj svijet hitno treba mnogo više ljudi koji osjećaju, koji su emotivni, koji vole, koji dijele sa drugima. Ne treba nam više stručnjaka iz raznoraznih oblasti.
Želim vam sunce u lice i vjetar u leđa i ne zaboravite, nikada nemojte da hodate ukoliko možete da plešete.