Sedmi dan vožnje 2.6.2016. (Brod – Šamac – Orašje – Brčko)
Maja i Nataša ranom zorom odlaze u dućan po doručak kojeg pojačavamo sa pitama sa Bardače, dio koji je preživio.
Brzinski napuštamo Brod, prometa začudo veoma malo na putu za Brčko, što nam odgovara.
Vozeći se po nasipu uz Savu, srećemo čaplje – sive i bijele, škanjce, vjetruše, iz šume dopiru ostali zvuci prirode koje naruši buka vozila koje povremeno prođe pored nas.
Kratimo put prema Donjoj Dubici, da ne moramo prema Odžaku, jer je to duži put.
Usput kod lokalnih ljudi kupujemo prekrasne jagode, još nam torbe mirišu po njima. Zadržavamo se sa njima u razgovoru o životu na prostorima u koje se jako malo ljudi vratilo nakon rata.
Pedaliramo dalje tražeći pogodno mjesto za degustaciju jagoda.
Taman dolazimo u mjesto Prud, kadli nas presretne vozilo iz kojeg izlaze reporteri Federalne televizije BiH, koji su čuli da bicikliramo uz Savu, pa nas cijeli dan traže da nas intervjuiraju. Svaka im čast. Tako se to radi na terenu i to se zove novinarska posvećenost.
Sve su nas intevjuirali, pa čak i Antoana, te očekujemo prilog početkom 7. mjeseca.
Napokon su i jagode došle na red.
Sretni i zadovoljni što se naš trud prepoznaje i da smo traženi, nastavljamo prema Šamcu, ušću rijeke Bosne u Savu.
Susrećemo Jovana Živkovića, “brevet-aša” iz Šamca sa kojim kratko razmijenjujemo po koju.
Nažalost tu je biciklizam još u povojima i njih nekoliko istinski uživaju u vožnjama.
Jagode su nam otvorile apetit, te nam Jovan preporuča restoran “Meteora” za rješavanje apetitnog problema.
Jelo koje smo naručili nestaje kao da ste ga u bunar bacili. Za desert svako uzima nešto slatko. Ambijent prekrasan, a vlasnik restorana nas iznenađuje – ne naplaćuje nam ručak. Pokušavamo platiti bar dio, ali nam ne uspijeva. Mi smo iznenađeni i počašćeni, dok Antoine ne može vjerovati da netko časti grupu od sedam ljudi. Meteora najljepša vam hvala još jednom.
Vrijeme je za pokret sa prekrasnim utiscima. Kilometri nestaju vjetrom odneseni. U Orašju odlazimo na kej uživati u pogledu na Savu. Pridružuje nam se profesor tjelesnog odgoja iz Orašja sa kojim provodimo vrijeme u ugodnom razgovoru.
Na izlazu iz Orašja se nebo zacrnilo, počinje nevera. Sakrivamo se pod nadstrešnicu velikog dućana, bicikle sklanjamo da ne kisnu i čekamo da vrijeme malo popusti.
Nakon sat vremena čekanja i hlađenja, obučeni u kišnu opremu nastavljamo dalje. Kiša posustaje.
Desetak kilometara pred Brčko nas čekaju Blaženka i Slađan, biciklisti BK “Sv. Nikolaj koji nas prate sve do grada. Nažalost nema ih više jer je većina odpedalirala na jednu od biciklističkih manifestacija.
Smještamo se u apartmane “Cicibela” gdje i večeramo. Nakon večere dio nas odlazi u grad sa Blaženkom, Slađanom i Sinišom koji nas čekaju. Lijepo druženje je trajalo dok mi nismo posustali, počeli da kljucamo i vratili se u postelje.