Osmi dan vožnje 3.6.2016. (Brčko – Gunja – Vrbanja –Tovarnik – Šid – Sremska Mitrovica – Zasavica)
Umor polako prožima naša tijela. Sunce čini svoje. Akumulira se iako se pazimo. Noge su pomalo otežale, stražnjice počinju žuljati, pocrnili smo kao na moru, samo smo prugasti.
Danas nas očekuje veoma težak dan, nekih 120km. Doručak je spremljen u rezervoar, bidoni su puni.
Blaženka dolazi do nas i prati nas do granice koja je udaljena svega 100 metara od centra grada.
Prelazimo opet rijeku Savu, gdje nas na drugoj obali dočekuje Stjepan Crnov iz Gunje. Biciklista i entuzijasta.
S njime se vozimo prema svetištu Gospe Šumanovačke koju pohode vjernici skoro 635 godina.
Usput nam Stjepan priča i objašnjava što se sve zbivalo i događalo tijekom velikih poplava 2014. godine.
Pokušavamo si to predočiti i suosjećamo se s ljudima što su sve to, nažalost, morali proživjeti. Iskreno se nadamo da će priroda u budućnosti sa njima da postupa blago.
Život ide dalje, tako i mi sa njime.
Ne ponovilo se nikad više.
Stjepan se vraća pomoći prijateljima obnavljati kuću, dok mi nastavljamo dalje.
Idemo za Vrbanju gdje imamo sastanak sa gđom. Gracijelom Stibom, zamjenicom načelnika općine Vrbanja.
Njima je veoma interesantan naš projekt, jer smo došli sa idejom da se revitalizira, odnosno pokrenu dogovori hrvatske i srpske strane oko ponovnog otvaranja graničnog prijelaza Strošinci – Jamena, koji bi prvenstveno omogućio lokalnom stanovništvu jednostavniji i brži prelazak granice, samim time i život bi bio lakši. Kao ruta kojom bi se cikloturisti vozili po neopterećenim putevima i prekrasnoj prirodi ta dioniza predstavlja jako bitnu poveznicu.
Vjerujemo da ćemo svi zajedno u tome uspjeti i obavezujemo se da ćemo pisati ministarstvima obe zemlje.
Nastavljamo dalje, dan je pred nama ali i dosta kilometara.
Skrećemo sa glavnog puta prema Otoku, ulazimo u Spačvansku šumu na relativno dobar makadam, pokušavajući skratiti današnju rutu.
Iako smo u šumi, nigdje hlada, jer cesta ide istok – zapad, kao i Sunce. Prži nas nemilice i prati nas u stopu. Ali zato uživamo u tišini prirode.
U jednom trenutku ispred nas cestu prelaze jelen, srna i jedno lane. Nezaboravno.
Stajemo u jednom malom hladu i osvježavamo se sa malinama i jagodama koje smo kupili usput.
Nažalost krvopije su nas nanjušili, pa se ubrzo vraćamo na Sunce.
Boštjanu zbog makadama otkazuje stražnja guma, što popravljamo sa sprejem za krpanje. Pa da vidimo koliko će izdržati.
Makadam se na dijelovima pogoršava, ali izlazimo kao pobjednici.
Plombe su malo popustile, osjećamo se rastreseno te napokon hvatamo pravac Lipovca i asfalt.
Antoine staje u jednom momentu. Ispali su mu vijci na prednjem nosaču torbi. Stajemo, naravno u hladovinu, pronalazimo u našim bisagama odgovarajuće vijke, sve vraćamo u prvotno stanje i nastavljamo dalje.
U Nijemcima, se ponovo vraćamo na odličan makadam i kratimo put prema Tovarniku. Hvatamo odličan ritam. Međutim, Boštjanova guma misli drugačije. Dosta joj je svega. Nažalost, to se dogodilo na tri kilometra dugom pravcu bez ijedne hladovine. Najviše “drvo” je žbun.
Mijenjano zračnicu brzinski, jer je pakleno.
Tovarnik. Svi brzinski prolazimo hrvatsku graničnu kontrolu dokumenata, dok Antoine-a zadržavaju zbog dodatnih provjera, jer ima Iransku vizu. To je uobičajena procedura. Čekamo ga.
Na srpskoj strani nas čeka također jedan entuzijasta i ljubitelj bicikla, Željko Graovac iz Sremske Mitrovice, koji će nas pratiti sve do Zasavice.
Željko ima ideju izgradnje biciklističkih staza po nasipu uz Savu, te ga upućujemo da kontaktira gđu. Gracijelu iz Vrbanje zbog uspostave suradnje, da zajedničkim snagama krenu u “borbu”.
Svi smo na broju. Šid je pred nama. Obzirom daje već 16h, vrijeme je za regeneraciju i „gorivo“.
Čorba i roštilj popravljaju krvnu sliku i brzo se pretvara u energiju.
Poslije jela bi najradije zalegli, ali imamo još 50 km do cilja.
Bez stanke stižemo u Sremsku Mitrovicu, gdje se kratko krijepimo sa sladoledom i limunadom. Željko kao pravi domaćin, časti nas ovim osvježenjem.
Noć je pala, svijetla smo upalili, još samo dvanaest kilometara.
Ali kako je sve danas otežano, Tihomiru ponovo puca stražnja žica na kotaču. Nemamo ni vremena ni želje za popravkom, popuštamo suprotnu žicu i s vjerom da više nećemo imati problema nastavljamo.
Stižemo točno u 22h. Dočekuje nas naš dugogodišnji poznanik i prijatelj Jovan Vukadinović u kampu “Zasavica”, proglašen među 100 najboljih kampova u Europi po ADAC-u.
Riba je na stolu a mi spremni da je „ulovimo“.
Tuš i šator i hor spavača.